Ove je godine po prvi puta u Opatiji bajnoj održan je vinski event “Hedonist & Wine” koji je pokrenula agilna Darija Goršić i njezin tim , a sa obzirom da je bio prvi put odazvao se  solidan broj izlagača, a slijdeće godine će ih zasigurno biti više..

Manifestacija je održana u kristalnoj dvorani  hotela Kvarner, što je uz njegovu predivnu terasu jednostavno stvoreno za ovakve manifestacije i jako podsjeća na Merano Wine festival i njegov sjajni  Kurhaus.

Darija je kao pomoć u organizaciji degustacija angažirala dragog nam prijatelja dr.Krešimir Mikinac, inače voditelj edukacije HSK . Radionice su održali i kolege Željko Bročilović “Carlos”, Mario Meštrović,te Filip Savić i Marko Škarica.

I ja sam također dobio priliku za organizaciju jedne zanimljive radionice,te sam se odlučio za provjerenu i uspiješnu formulu sljubljivanja biranih Istarskih vina i  delicija mljekare Latus.

Na degustaciji su bili prisutni i vlasnici mljekare Latus , Maja i Sandi Orbanić a pošto je Sandi sramežljiv a Maja elokventnija :))))))  onda nam je ona ispričala  ukratko sve o Latusu.

Hedonist & wine 

međunarodni festival vina

radionica: „ ISTARSKA VINA I SIREVI LATUS“

 autor : Emil Perdec

1.par

Skuta Latus

&

Misal extra brut, pjenušci Peršurić, Pršurići

2.par

Istarski sir kravlji Latus ( star 2 mjeseca )

&

 Malvazija Istarska,2016, vina Tomaz,Motovun

3.par

Miješani sir kravlji – ovčji  ( star 4 mjeseca )

&

 Grimalda bijela,2015, vina Matošević,Krunčići

4.par

Kravlji sir u papru  ( star 5 mjeseci )

&

 Gran Teran, 2013,vina Coronica,Koreniki

5.par

„Veli Jože“  sir kravlji  ( star 10 mjeseci )

&

 Cabernet Sauvignon , 2012, vina Poleti, Markovac

Degustacija je bila jako dobro posječena i sat vremena vrlo brzo je prošao, zajednički je zaključak da su vina i sirevi bilo jako dobro sljubljeni i da bi vrijedilo ponoviti.

Drugu godinu za redom sudionik sam fešte mladega vina u Savičenti na poziv dragog prijatelja direktora TZ Savičenta, inače poznatog Istrijanskog muzičara Dejana Pustijanca. Lani smo imali  zanimljivu vođenu degustaciju biranih Istarskih vina a ove godine odlučili smo se na iskorak te smo birana Istarska vina ukrstili sa biranim vinima iz ostatka Hrvatske.

Jedan od moja dva uvjeta za ponovno sudjelovanje u ovoj manifestaciji bilo je da u degustaciji ne budu samo Istarska vina a drugi je da bio da se uvede,makar i simbolična kotizacija od 30 kn, jer poznato je da naš čovjek ne cijeni ono što dobije badava:)))))

Osnovna ideja bila je da se u četiri grupe :

• pjenušci
• mirna bijela vina
• mirna crvena vina
• desertna vina

Na ovaj način dobili smo presjek Istarske vinske scene u usporedbi sa ostatkom Hrvatske.

1. Pjenušci : Vero brut “Aurora”,vina Zigante  vs Rose brut Šember
2. Bijela vina: Malvazija Istarska,2016,vina Sirotić vs Rizling,2016,vina Bolfan
3. Teran “Barbarossa”,2013,vina Tomaz vs Korlat Syrah,2013,vinarija Benkovac
4. Vin de rosa,2015,Babos vs Graševina,izborna berba,2009,vinarija Daruvar

Zanimljivo je bilo čuti reakcije publike na usporedbe između pjenušaca,gdje je predvaladao Šember,kod mirnih bijelih vina bilo je neriješeno a kod crvenih je za nijansu bolji bio teran dok je kod desertnih bolja bila graševina. Drago mi je bilo da smo donijeli zajednički zaključak da i u ostatku lijepe naše ima dobrih vina. A za slijedeču feštu spremiti čemo jednu novu usporedbu,nadam se na internacionalnoj razini.

Predviđeno vrijeme trajanja radionice bilo je 60 minuta a kad sam u jednom trenutku pogledao na sat misleći da smo prošli oko 10 minuta od prdviđenog vremena,iznenadio sam se shvativši da je prošlo 120 minuta. Za mene je ovo bilo jedno lijepo iskustvo,suradnja sa vrlo discipliniranom i zainteresiranom publikom bila je na nivou i treba istaknuti sjajnu asistenticu Silviju ;)))))))

U subotu 4.11, restoran Lanterna u Pješčanoj Uvali organizirao je prvu u seriji svojih degustacijskih  večera koje će u ovome jesensko-zimskom terminu organizirati svakih 15 dana. Kao prvi gost u ovom ciklusu bila je vinarija Tomaz iz Motovuna,te smo imali čast i zadovoljstvo družiti se sa vlasnicima vinarije Danijelom i Klaudiom. Uz vina Tomaz predstavljen nam je vrlo interesantan meni  kreiran od starne “Lanterninog” excecutive chefa Dragoslava Bjelajca i njegova nova souse chefa Erika Išića . Kapacitet restorana za večeru je limitirana na 30 mjesta , te je za one sretnike koji su na vrijeme uspjeli rezervirali svoje mjesto ovo bio pravi eno-gastro užitak. Na dočeku smo u živahnoj atmosferi popili fino rashlađeni rose pjenušac dobiven “methode charmat” vrenjem u tanku, koji se sastoji se sorti grožđa : teran, merlot i crna malvazija i legitimni je nasljednik prvog pjenušca vinarije Tomaz “Pjera” koji je napravljen u čast pokojnom djedu Pjeru Tomazu.

Menu 

Aperitiv : Rose brut, Tomaz

Tris srdela

pašteta od sardela, čips od sardela, punjena sardela

Rose Flamino,2016

Carpaccio od divlje ribe & škamp iz pepela

“Avangard”, Malvazija Istarska, 2016

Raviol sa lisičarkama, mozzarellom di bufala i škampima

“Sesto Senso”,Malvazija Istarska,2015

Sporo pečena Grdobina

sa palentom aromatiziranom vrganjima i reducirani merlot

Merlot,2015

Steak odležan 100 dana

krumpir iz gusije masti sa demi glace 

“Barbarossa”, Teran, 2015

Mouse od kestena sa mandarinom i čipsom od pomikakija

Muškat bijeli, 2016

Sve slike : foto by Marija Cossi

Ovo  ljeto bilo je jako puno kvalitenih eno gastro dešavanja, što je za naš turizam sjajno jer smo donekle prestali gostu prodavati samo sunce i more. Gosti pamte doživljaj, okuse i mirise,a upravo takva je manifestacija “Žminjski festival pašte”, koji je održan u subotu i nedelju 1 i 2.7 , te je jedan od  svijetlih primjera promocije autohtone Istarske kuhinje. Na poziv dragih prijatelja i suradnika , direktorice TZ Žminja Lenke Šaina i Sandija Orbanića vlasnika mljekare Latus pristao sam biti dio ekipe koja je odradila promociju za medije koja se je održala u kušaoni mljekare Latus 21.06.2017.

Za eno gastro dio bili su zaduženi , Silvio Cicvarič i Deniz Zembo, koji su razne delicije Žminjskoga kraja pretvorili u ukusne zalogaje u kojima smo uživali.

Mladi i talentirani domaćin Erik Orbanić pokazao se je kao vrstan barmen iako mu je ovo vjerovatno bio prvi put da radi Gin Tonic.  Gin “Krbun” od Aure pobrao je simpatije svih nazočnih. Večer je bila zamišljena kao jedno upoznavanje medija sa festivalom pašte a usput su predstavljene i ostale delicije Žminjskoga kraja.

Miho Milićić iz Paladnjaki predstavio je svoja vina koja su se izvrsno sljubljivala uz delicije koje nam je spremao chef Deniz Zembo.

Neznam za Vas ali meni se često čini da vrijeme jednostavno leti te se događaji i eventi jednostavno  samo nižu jedan za  drugim. Ovogodišnja Vinistra bila mi je poprilično aktivna i bio sam dosta aktivno uključen u kompletnu manifestaciju. Sve je počelo sa kušanjem uzoraka još 18.4 kada smo u tri dana kušali puno  dobrih vina,pod budnim okom predsjednice komisije MW Caroline Gilby i istarskog Michel Rollana, Kristijana Damijanića .

Ocjenjivanje uzoraka je  dosta složen posao a kušanje odrađuje internacionalna ekipa kušača,koja u tri dana mora ocijeniti veliki broj uzoraka podijeljenih u posebne kategorije. Radi se u 5-6 komisija a svaka komisija ima 5 članova i predsjednika komisije.

Ocjenjivanja su vrlo interesantna no nisu nimalo lagana,jer se ponekada kuša do 50 uzoraka u jednome danu,napominjem samo kuša,jer da se od svake čaše popije samo malo,ne bi bilo dobro :))))) . Malvazije su ponovno bile sjajne,već drugu berbu zaredom podjeljeno je pregršt zlatnih medalja.

Ocjenjivanje uzoraka se odvija u sjajnim uvjetima hotela Laguna Parentium u Zelenoj Laguni  , ocjenivaći imaju izvrsne radne uvijete,osjenjivanje se vrši elektronski uz pomoć laptopa a treba spomenuti i vrhunsko domačinstvo vrijednog hotelskog osoblja.

Dodjela nagrada odražana je u srijedu 10.5 u kongresnom dijelu hotela Laguna Parentium pred više 100 uzvanika a zvjezda večeri bio je jedan od najznačajnijih svijetskih vinskih pisaca Oz Clarke. Nakon dodjele nagrada na prekrasnoj terasi lobby bara održan je domijenak i druženje do kasnih sati.

Krešo Juričić je alfa i omega organizacije Vinistre uz veliku pomoć njegove desne ruke Petre, te jako vrijedne mlade ekipe koja u tišini odrađuje velik posao pod kontrolom vrhunskog operativca Petra Šegona.

Oz Clarke je u četvrtak vodio izvrsnu radionicu posvečenu Teranu,te se je izuzetno temeljito pripremio za ovo predavanje,čovjek je strašan igrač,”old school” bez laptopa,tableta nego sve na hartu:)))).

Veliko je zadovoljstvo uz predsjednika vinistre Nikolu Benvenutija bilo sudjelovati u organizaciji i vođenju ove degustacije,jer ipak nema se prilika svaki dan surađivati sa ovakvim vinskim veličinama.

Terani od A do Z koji su kušani na radionici,posloženi od pjenušca,rosea preko mladih i odležanih do izborne berbe bobica.

Lijepi dio svake Vinistre su i razne tematske radionice,meni je pripala čast da uz moje suradnike osmislim i organiziram radionicu “Istarske delicije”, koja je u stvari nastala kao ideja na zimskim druženjima sommeliera Istre. Ova je radionica bila izvrsno posijećena a zamišljena je bila kao prikaz kako se razne istarske delicije od proizvoda pršutane Jelenić i proizvoda sirane Latus te Aure Buzet mogu sljubiti sa Istarskim vinima a sve servirano u PAP STAR jednokratnim finger food posudicama.

Radionica je bila sjajno posiječena i odrađena uz pomoč dr.krešimira Mikinca te kolegice Alene Stuparić i njezina vrijedna mladoga tima koji su posluživali,dok je delicije prigotovljavao maldi chef iz hotela Laguna Parentium Josip Sataj.

Za vrijeme vinistre održavaju se i jako kvalitetna i dobra gostovanja raznih restorana među kojima je  bio i Bacchus iz Laguna Parentiuma već drugu godunu za redom,te chef Ivan Martić uz pomoć mladih chefova Josipa Sataja  i Mihael Lakošeljca sjajno odradio posao,na veliko zadovoljstvo nazočnih gostiju.

Što zaključiti za kraj,nego da već lagano treba početi sa pripremama za novu Vinistru 2018,jer če vrlo brzo doći a i kako sad stvari stoje berba bi opet trebala biti dobra.

Miho Miličić i njegova vrijedna obitelj kreatori su jedne od najljepših autohtonih Eno-Gastro priča u Istri. Ovaj mudri bezak, imao je viziju kako treba posložiti jedan dobar agro – turizam i definitivno je u tome uspio. Obitelj Mihe Miličića se več generacijama bavi poljoprivredom a njegov djed Ivan je sa svojim vinima sudjelovao na prvoj izložbi vina u Pazinu 1901 godine, te je Miho uspio sačuvati jednu od rijetkih dobro očuvanih plaketa koje su se dodjeljivale na toj manifestaciji.  Tradiciju proizvodnje vina od svoga oca Ivana nastavio je i Mihin otac Andrija koji je sa poljoprivredom odgojio devetoro djece. Zbog blizine pruge koja je udaljena od kuće stotinjak metara Miličići su uvijek mogli uspješno trgovati sa vinom a Miho se prisječa davnih vremena kada su upravo Slovenci rado kupovali njihov teran.

Agroturizam Paladnjaki je pred trideset godina krenuo iz  male prostorije u koju se je moglo smjestiti 30 gostiju uz kamin. Cijela obitelj je sudjelovala u radu,supruga Darinka je bila u kuhinji a kćer Andrejina i sin Ivan odrađivali su servis,te bi na kraju Andrejina inače vrsni vokal i zapjevala uz harmoniku. Danas Agroturizam Paladnjaki u obnovljenom dijelu ima mogućnost da ugosti 130 gostiju, a u onoj maloj prostoriji je prekrasni apartman. Ispred glavnog restorana nalazi se prekrasan vrt sa bazenom idealan za hladni buffe kod prijema gostiju na svadbama, kojih su odradili jako puno a često ih imaju i petkom i subotom. Od značajnijih gostiju Miho je ponosan na trenutak kada ih je posjetio tadašnji predsjednik UN-a korejac Ban Ki-moon.

Vinarija Miličić je u prošlih pet godina za svoj teran osvajala zlatne medalje na Vinistri i to za berbe : 2011, 2013 i zadnja ove godine za berbu 2015. U vinskom dijelu uz Mihu,angažiran je sin Ivan koji je nedavno uspješno završio i prvu razinu za sommeliere, i moram istaknuti da stečeno znanje jako dobro primjenuje u poslovanju. Danas obitelj Miličić obrađuje 40 zemlje no samo 1 ha otpada na vinograd te ostatak grožđa otkupljuju od dugogodišnjih kooperanata. Osim terana kušao sam i jako dobru malvaziju koja odležava u bačvama od akacije. Ostatak grožđa kupuju kod dugogodišnjih kooperanata u okolici Motovuna, a godišnje proizvedu oko 10.000 litara vina . Kaže mi Miho da mu  je  želja u budučnosti posaditi još 2 ha vlastitih nasada te modernizirati podrum.

Od vina koja proizvode dominantne su malvazija istarska i teran te merlot dok manje količine syraha i cab.sauvignona koriste za crvenu kupažu. Proizvodnja vina je ove vrijedne obitelji je namjenjena isključivo za potrebe Agroturizma,te vrlo malo prodaju svojim gostima.

Hrana u  Agroturizmu Paladnjaki je posebna priča,nadaleko su poznati po sjajnim delicijama,koje sve rade vlastitim rukama. Kako mi kaže Miho u počecima su kao savjetnika u kuhinji imali legendarnog Pina Kuhara,profesora kuharstva,porijeklom iz sela Kuhari,a danas im pomaže također profesor kuharsva Franko Milotić.

U paladnjakima je vrlo  bitna filozofija da prate sezonu namirnica,te u svoja jela implementiraju što je više moguče lokalnih namirnica. Imao sam čast i zadovoljstvo prvomajsko popodne provesti u društvu Mihe Miličića , te smo zajedno kušali mnogo sjajnih jela.

U Paladnjakima se ponose sa  tjesteninama je ih rade po starinski sa  domaćim jajima i vlastitim brašnom.

Na kraju smo probali nekoliko sjanih jela spremljenih po čripnjom ili ispod peke,koja su sjajno pasala uz teran iz berbe 2013.

U petak 21.4 u zaseoku Brajki nedaleko od Krasice, malome mjestu gdje stoluje neokrunjeni kralj Istarskih “Vini Veri” ili Orange wine, Giorgio Clai, održano je otvorenje novoga podruma vinarije Clai. Imao sam čast i zadovoljstvo biti među stotinjak uzvanika koji su pozvani na ovo lijepo druženje, atmosfera je bila sjajna i opuštena te je bilo lijepo neke ljude vidjeti nakon dugoga vremena.

Prigodnim riječima obratili su nam se i župan Valter Flego i te načelnik Buja Edi Andrašić,  te je lijepo bilo čuti neke uspomene iz početka ovoga stoljeća kada je priča sa vinarijom Clai i počela.

Na ovoj slici pogled se sa terase vinarije  pruža prema imanju obitelji Penavić, gdje će se posaditi još dva hektara novih vinograda i nešto maslina.

Kasnije su se otvorile velike boce pojedinih berbi Sv.Jakova i Brombonera uz koje je sjajno pasala hrana koju nam je pripremao najbolji ketering na ovim prostorima LF iz Peroja na čelu sa sjajnim profesorm Robertom Perićem.

Atosfera je na druženju i dalje bila sjajna mada je vrijeme bilo lagano prohladno,te smo se kad se je spustio mrak povukli u unutrašni dio gdje se je zabava nastavila do kasnih sati.

U Brtonigli je u ponedjeljak 24.4.2017 održana završnica prvenstva sommeliera Istre i Kvarnera za 2017 godinu, kao nastavak eliminacijskog dijela koji je održan 20.3.2017 u hotelu maestral u Novigradu. Dvanaest najboljih počelo  je u 10:00 ujutro svoj polufinalni dio natjecanja :

1. Tomislav Sokač – Hotel Melia Coral Umag

2. Denis Peteani – Boutique hotel Peteani Labin

3. Marko Škarica-Hotel restoran Villa Ariston Opatija.

4. Bojan Družeta-Laguna Lounge – Plava Laguna Poreč

5. Vedran Veg- Arenaturist Pula

6. Matija Curić-Arenaturist Pula

7. Almin Imširović- Hotel Lone Rovinj,Maistra

8. Ivan Dušić- Hotel restaurant Menegheti.

9. Zoran Gregorović-Isabela Resort- Valamar Poreč

10. Darjan Zelić- Hotel Kvarner Opatija

11. Tomislav Mikinac- Hotel Ambasador Opatija

12. Vedrana Križman – Hotel Monte Mulini Rovinj.

Vedrana Križman kao jedina dama među natjecateljima upala je naknadno jer se kolega Edi Brčić koji je u polufinalu bio 12 plasirani zbog obiteljskih razloga nije mogao natjecati.

U polufinalu natjecatelji su se okušali u slijedečim disciplinama:

• PRVA  RADNJA – Pismeni  ispit znanja  od 30 pitanja.
• DRUGA RADNJA – Pismeni ispravak vinske liste .
• TREČA  RADNJA –  Pogađanje 2 vina i 3 pića , pismeno.
• ČETVRTA  RADNJA – Posluživanje boce vina.
• PETA RADNJA – Pismeno sljubljivanje vina uz zadani menu.

Ove godine ljestvica je dignuta na malo višu razinu te smo jedan dio pitanja u testu dobili direktno iz Austrije od Suwia Zlatića koji se priprema da napadne titulu Europskog šampiona ove godine u Beču na prvenstvu Europe za Sommeliere.

Nakon neizvjesnog polufinala i zbrajanja rezultata troje najboljih plasiralo se je u finale, Marko Škarica je uspio malo pobječi no za 2 i 3 mjesto odlučivale su nijanse tako da je razlika od 2 do 4 bila 0,80 bodova.

Finalisti : Marko Škarica, Zoran Gregorović, Ivan Dušić.

Finalne discipline

• Otvaranje i posluživanje  boce pjenušca.
• Usmeni ispravak vinske liste.
• Posluživanje  crvenog  vina.
• Pogađanje na slijepo 6 različitih pića.
• Pogađanje na slijepo Malvazije 4 zemlje .
• Istakanje Magnuma .

Finale je bilo vrlo neizvjesno i napeto a od pet finalnih disciplina preudne za dobivanje pobjednika bile su ispravak vinske liste i pogađanje pića na slijepo gdje je pobjednik ostvario prednost nad konkurentima.

Te je na kraju finalni poredak bio slijedeći :

1. Marko Škarica

2. Zoran Gregorović

3. Ivan Dušić

Na ovome  natjecanju pokazano je zavidno znanje kandidata i evidentan napredak u kvaliteti rada . Svi finalisti završili su največe razine obrazovanja pri HSK-u. Ovo je po prvi put da je titula otišla preko Učke,no zasluženo jer je Marko Škarica pokazao izvrsno znanje i mirnoču te lijepo vladanje scenom i uspio je zatomiti tremu koja je uvijek prisutna na ovakvim natjecanjima.

Na kraju treba istaknuti vekiku pomoć koju HSK ima u organizaciji ovoga natjecanja od strane TZ Brtonigle,opčine Brtonigle,vinarije Cattunar koja je ugostila polufinaliste i svih ostalih vinara (Cappo,Veralda,Palčić,Novacco,Ravalico,vina Laguna,vina Medea),Aura destilati. Te svakako obitelji Fernetić i njihovih objekata Primizia i San Rocco te zajednice Talijana gdje je održano samo finale.

Ne znam koliko često Vas  put nanese u Novi Vinodolski, lijepo Primorsko mjesto na pola puta od Rijeke do Senja. U sadašnjem političkom momentu poznato po tome da je upravo njegov bivši gradonačelnik jedan od omiljenih ministara u Plenkovićevoj vladi –  Oleg Butković. Ja dugo nisam bio u ovome gradiću,osim što sam par puta prošao kroz njega kada bih put za Dalmaciju kratio prolaskom preko Žute lokve ili sam odlazio na Rab. A znao sam da se u Novom Vinodolskom vrti jedna lijepa vinska priča u režiji Miroslava Palinkaša,vrijednog poduzetnika kojega sam upoznao pred petnaestak godina na jednoj od Vinistra koje su se održavale u staroj Porečkoj sportskoj dvorani. Najčešća poveznica sa Novim Vinodolskim dugo mi je bio pokojni Ivan Sokolić,jedan od najcjenjenijih poslijeratnih socijalističkih enologa,a koji je ujedno bio Filipanski zet (opa.selo Filipana u opčini Marčana).

Novljansko polje je u povijesti imalo zasađeno 600 ha vinograda,no zbog razno raznih okolnosti kroz povijest,vinogradi su jednostavno nestali,a žlahtina je svoje svijetle trenutke počela doživljavati na Vrbniku koji se nalazi točno ispred Novog Vinodolskog. Dugo se je postavljalo pitanje da li je prvo bila kokoš ili jaje,to jest da li je žlahtina sa Vrbničkog polja došla u Novljansko polje ili je bilo obratno, no dokazano je da je original ipak iz Novljanskog polja. Miroslav Palinkaš je sa obitelji za vrijeme domovinskog rata stigao u prognanstvo u Novi te je sa ostali radnicima Vupika pokrenuo proizvodnju vina na zapuštenom imanju Pavlomir koje se nalazi nedaleko od Novog na putu prema Bribiru. Vinarija Pavlomir, je dugi niz godina poslovala u sastavu Vupika ne kasnije je privatizirana te je sada Miroslav Palinkaš večinski vlasnik,a u posao je uključena cijela obitelj. Nedavno sam sudjelovao na tečaju prve razine Hrvatskog Sommelier kluba koji je održan u vinariji Pavlomir te sam detaljno u pratnji gospodina Palinkaša prošao cijeli pogon vinarije. Danas vinarija Pavlomir obrađuje 40 ha vinograda te dominira Žlahtina,mada im je i chardonnay jako dobar a od crvenih sorti dominira cabernet sauvignon a imaju i jako dobre pjenušce pogotovu cuvee 1288. Uglavnom ako Vas put nanese u Novi Vinodolski skrenite na prvom kružnom toku grada lijevo prema Bribiru i za jedan kilometar sa desne strane vidjet čete ovo lijepo imanje. U sastavu vinarije nalazi se i prostrana kušaona,dučan a uskoro otvaraju i restoran.

Prošlu nedelju 9.4 u Veroni je započela 51. po redu Vinitaly, vinski sajam koji je po prvi put organiziran sada već davne 1967 godine. Ovo je uz sajmove vina u Bordeauxu i Dusseldorfu najznačajniji vinski događaj na starome kontinentu i posječuje ga mnogo ljubitelja vina iz cijeloga svijeta. Događaj se odvija u 18 različitih hala,koje su drukčije uređene i postavljene. Ovdje se vladaju po principu tko ima više,taj ima raskošniju halu i štand u njoj. Po raskoši dominiraju najrazvijenije talijanske vinske regije poput Toskane,Lombardie i Piemonta . Dakle veće vinske regije imaju zasebne hale a manje vinske regije su smještene zajedno,mada i nama neke relativno nepoznate regije , poput Marche nastupaju u zasebnoj hali.

Prvi put sam ovaj značajni sajam posjetio još 2006 kad me je tamo odveo stari BBB , Željko Bročilović Carlos – jedan od največih vinskih autoriteta na području šireg regiona, koji je tamo već tada bio kao doma. Ah sjećam se i krasnog hotela Belvedere,ali tada još nije bilo booking.com pa čak i precizni tipovi poput Carlosa mogu počiniti sitnu grešku kod rezervacije. Potom sam redovito dolazio još četiri puta,ali nekoliko zadnjih godina nažalost zbog poslovnih obaveza preskočio sam odlazak na ovaj sajam, no nije se mnogo promijenilo osim cijene ulaznice koja danas iznosi 80,00 € , ako se kupuje na sajmu ili pak 75,00 € u pretprodaji preko interneta,no sijećam se da je 2010 godine, 70,00 € bila cijena za dva dana. Ovaj put bio sam u društvu  jake  sommelierske ekipe (Savić,Sokač,Družeta,Cinkopan,Prgomet i doktor Mikinac), a dečkima je ovo bio prvi susret sa ovakvim tipom sajma,pa smo degustirali dosta detaljno razne sorte iz različiti Talijanskih regija. Nažalost teško je u jedan dan previše toga kušati,po meni je potrebno ostati barem dva dana, no vrijeme je novac. Kad se  gleda po kvaliteti vinskih regija još uvijek je po meni dominantna Toskana,no interesantne su i ostale regije poput Campagne, Abruzzo,Marche i Umbrie, ma zapravo realno gledajući mislim da je svaka Talijanska regija interesantna u jednoj mjeri te da u svakoj ima dobrih vina.

Kao pravi lokal patrioti  kušali smo naravno Malvasiu, vinarije Biagi,2015 koja bila jedno fino i pitko vino a dolazi iz regije Abruzzo,nije bila loša ali naša je ipak bolja :))))

Tijekom dana probali smo jako puno dobrih vina, neka su nas iznenadila više , neka manje, ali upravo to i je draž posjeta ovakvim sajmovima. U hali Palaexpo smještena je bila Lombardia,te su mi svidjela  neobična  crvena vina iz najsjevernijeg dijela ove regije, Valteline koja nam je sjajno prezentirala sommelierka Valentina na štandu vinarije Fay . Nebiolo ili kako ga u tom djelu Italije nazivaju  Chiavennasca je fino mekano , nježno vino sa lijepim svježinama. Kad je čuo da smo iz Hrvatske,pozdravio nas je i  vlasnik vinarije Marco Fay, koji poznaje Hrvatsku jer je kao mladi enolog pomagao letečem Talijanskom enologu Robertu Cipressu u radu na projektu Mendekova Dingač selekcije u berbi 2003.

U hali Lombardija probali smo i nekoliko jako dobrih Franciacorti koje me uvijek iznova oduševe svojom kvalitetom te i dalje smatram da su a pair sa baznim šampancima. Osobno sam  htio probati Bellavistu, prvu Franciakortu koja se je legalno uvozila u Hrvatsku još 2002 godine od strane Gualca Bevillaque , no probali smo još nekoliko jako dobrih Franciakorti,većinom na bazi Chardonnaya i Pinota crnoga. Ovdje smo susreli i velikog vinskog maga svjetske vinske scene Stevena Spuriera.

U hali 6 smješteni su nam bili prvi susjedi iz Goriških brda te Veneto , Friuli Venezia Giulia i Alto Adige. Pristojno smo pozdravili braču Slovence iz Goriških brda,pogotovo druga Dolfa,a zastali smo u  dijelu  kod Alto Adige te probali izvrsna bijela vina poput svježih Sauvignona bijelih, te Gevurtztraminera ali i Pinota crnih,te autohtonih Lagreina, a jako mi se  je dopao cuvee bijelih sorti  “Bautzanum”.

U hali broj 10 smjestila se je regija Piemonte,te smo krenuli od izvrsnog bijeloga Arneisa, preko Dolceta i Nebiola i Barbaresca ali jedno od iznenađenja nam je bilo i pjenušavo vino na bazi Nebiola, Casina Bric  koja dolazi vinogorja Langhe, a ovaj pjenušac potpisuje vinar i enolog Gianluca Viberti, uglavnom sjajan pjenušac koji vrijedi kušati.

Bili smo i u  hali 6 u kojoj su se smjestile dvije sjajne regije Sicilija i Umbrija. Kušali smo jako dobar Nero d Avola od vinarije Molino a Vento, puno i moćno crveno vino koje nam se jako svidjelo,te nekolio Marsala i Malvasia delle Lipari. U dijelu Umbrie probali smo nekoliko jako dobrih Sangiovesea i nekoliko  dobrih bijelih vina.

U jednoj manjoj hali smjestila se je i vrlo bitna vinska regija,Campania ,  probali sjajna bijela vina poput  Fianno di Avelino i Greco di Tufo , te crvena vina dobivena od sorte grožđa Aglianico a posebno je bio dobar Taurasi Reserva od vinarije D antiche Terre.

A  za kraj je  ipak ostala prava poslastica  Toskana. Meni osobno najdraža Talijabska vinska regija, prvenstveno jer Istra jako podsječa na nju. Ovdje smo vidjeli puno raskošnih štandova od velikih igrača poput Antinoria , Frescobaldija i ostalih. No ja sam se koncentirao na nekoliko manjih vinarija iz Bolgherija i Maremme a obavio sam i lijepu degustaciju na štandu vinarije Mastrojanni koja posluje u sastavu močne Illy grupe, te je Richardo Illy osobno i bio nazočan na štandu.

Uglavnom da zaključim , bio je ovo sjajan posjet, ne baš jeftin ali isplatio se je svaki € koji se potrošio na ovaj jednodnevni izlet. osim vinskog dijela u hali Sol & Agrifood bilo je i ostalih  namirnica poput narezaka,piva,kave,čajeva i voda. A u jednom velikom šatoru  koji je nazvan EnoLitech, bila je postavljena i ugostiteljska oprema od čaša do frižidera na dalje. Lijepo je bilo putovati u kvalitetnom društvu,a moram priznati da mi je povratak djelovao krači nego dolazak jer smo po sjedanju u mini-bus svi vrlo brzo zaspali opijeni  miomirisima vina i probudili se negdje oko Trsta.