Planiranje godišnjeg odmora vrlo je zahtjevna disciplina, pogotovo ako se odlučite za posjetu nekoj malo daljoj i relativno nepoznatoj zemlji. Tako smo se lanjske godine (4-15 siječnja 2019),  supruga Karin i ja odlučili zaputiti u kolijevku vinove loze u Gruziju. Nismo znali što nas čeka u toj dalekoj zemlji koja je smještena na povijesno nemirnom području između Crnog mora , Kavkaza, Azerbajdžana, Armenije i Turske . Provjerili smo na internetu što se piše o Gruziji i kritike  su zapravo bile  jako dobre, pogotovo za glavni grad Tbilisi.

Karin je sistematski ispitala sve mogućnosti puta i kao najbolja kombinacija bio je let avionom München-Tbilisi. Karte smo kupili šest mjeseci unaprijed te je cijena povratne karte bila oko 600 € za oboje. Pošto smo letjeli 4.siječnja navečer krenuli smo autom dan ranije sa nočenjem u Austriji, no gužva je drugi dan na auto putu kroz Austriju i Bavarsku bila jako velika zbog  povrataka brojnih ljudi iz južnih krajeva sa Božićno-Novogodišnjih praznika. Avions na liniji   München-Tbilisi s dolaskom iz Düsseldorfa trebao je poletiti u 22:00 h, no krenuli sa malim zakašnjenjem od 45 minuta oko 22:45 . Ugodan let je trajao 4 sata a pošto je Tbilisi u vremenskoj  razlici od + 3 sata sletjeli smo 5. siječnja u 4:45 ujutro.

Kad smo sletjeli dočekalo nas je prohladno jutro, te mi je odmah  za oko zapeo ogroman Jumbo plakat sa objavom “We celebrate 8000 harvest”. Dakle Gruzijci  za sebe tvrde da imaju  8.000 berbi, i marketinški se pozicioniraju kao zemlja iz koje je loza potekla. Kao dokaz navode godinu 5980. prije Krista  jer  su pronašli glinene posude sa kemijskim tragovima u ostacima posuda starih oko 8000 godina, dakle Gruzijski znanstvenici  tako imaju  najstariji poznat dokaz o proizvodnji vina. 

Naše putovanje odlučili smo podijeliti na dva dijela, prvo smo odlučili posjetiti njihovu najznačajniju vinsku regiju Kakheti i zauzima vrlo značajno mjesto u vinskoj priči Gruzije. Naše prvo odredište bilo je malo mjesto Kisiskhevi , smješten samo pet kilometra od glavnog grada regije, Telavija, koji ima oko 50,000 stanovnika. Smjestili smo se u prekrasnom wine & spa resortu  Schuchmann  ( http://www.schuchmann-wines.com ) . Prvi puta sam čuo za ovo mjesto 2012 godine na sajmu vina Pro Wine u Düsseldorfu gdje je ova vinarija predstavljala svoja vina. Vinariju je osnovao Njemački poduzetnik Burkhard Schuchmann  2009 godine.

Razdaljina od Tbilisis do Telavija nije velika, nešto kao Rijeka -Zagreb ali najkraći put vodi preko planinskog dijela pa je put trajao preko dva sata drndanja po lošim cestama , slično kao pred 30 godina starom cestom kroz Gorski kotar. Postoji i bolja cesta koja  je dosta zaobilazna te put vodi kroz nizinu ali duže traje. Sa hotelom smo dogovorili  transfer od Aeorodroma do hotela te očekivali profesionalan pristup,pa ipak je Njemac vlasnik. No nažalost manager je  Gruzijac koji nam je poslao tip sa privatnom starim vozilom a lik je izgledao poput negativca iz James Bonda.

Vinarija Schuchmann je vrlo moderno uređena te ima prekrasan pogled na Kavkaz koji djeluje zaista impresivno. Ispod hotela nalaze se vinogradi a u nastavku je smješten gospodarski dio imanja sa  prostorom za rekreaciju koja sadrži teretanu i sobu sa biljarom te stolnim tenisom.

U sastavu vinarije je jako dobar restoran koji radi cijeli dan, te vinski spa centar,ali pošto smo bili u zimskom periodu a oni imaju samo vanjski bazen nije bilo ništa od kupanja. Cijena noćenja za dvije osobe sa doručkom je oko 80,00 € po danu a cijene hrane i vina su u restoranu za naše prilike veoma povoljne. Službena Gruzijska valuta je GEL (Gerorgian lari) i nekakav omjer sa Eurom je 1,00 € : 3,00  ₾ . Nakon što smo se naspavali jer nam se je ipak desio mali “Jet lag” ,odlučili smo malo prošetati po selu, malo su nas čudno gledali ali mi nismo odustali. Na ulazu u resort nalaze se uniformirani naoružani stražari koji patroliraju i okolo cijeloga posjeda.

Sela doslovno izgledaju kao u našim krajevima pred mnogo godina a infrastuktura im je u stanju kakvu su je pred više od 30 godina ostavili Sovjeti. Pošto je razgledavanje sela kratko trajalo krenuli smo do Telavija, ljubazni domaćini pozvali su nam taxi te smo imali sreće da smo odmah prvi dan naletjeli na dragog Sosu :))) kako nam se taksista predstavio. Pravo ime mu je Josif i priča sasvim solidan Engleski jer je živio i radio u Irskoj tri godine. Soso je bio naš vodič i vozač sve dane koje smo proveli u ovome kraju. Ljubazno nas je provezao gradom objasnio što treba vidjeti i posjetiti. Napominjem da su im lokalne ceste dosta loše i pune rupa. Iznenađenje je to što je 1/3 vozila Japanske proizvodnje sa volanom  sa desne strane. Kako nam je Soso objasnio takva vozila su u dobrom stanju ali su 30% jeftinija od Europskih rabljenih vozila. 

Politička situacija u Gruziji je vrlo specifična te je od svoje samostalnosti opterećena lateralnim sukobima sa Rusijom, još od osamostaljenja 1991 godine. Vlada u Tbilisiju praktički ne kontrolira 1/3 teritorija koju zauzimaju Abhazija ( 300.000 stanovnika) i Južna Osetija ( 80.000 stanovnika). Ove pokrajine se nalaze pod Ruskim patronatom i većinski su nastanjene sa Ruskim stanovništvom. Mikheil Saakashvili bio je Gruzijski predsjednik u dva mandata te je uz pomoć Amerikanaca pokušao vojnim putem vratiti Južnu Osetiju u petodnevnom ratu 07-12.08.2008 godine. No Rusi su reagirali promptno i dali Gruzijcima do znanja da se ne šale i došli su im na 50 km od glavnog grada, te su Gruzijci morali priznati poraz.

Telavi je jako simpatičan gradič, centar je mali sa širokim ulicama a primjetili smo puno pasa lutalica. Pitali smo Sosu kako  je to moguče,  rekao nam je doslovno : “Pa vlada se nezna pobrinuti za ljude akamoli če za pse”.  Telavi je kroz povijest bio važno i veliko političko i upravno središte na Kavkazu. Do 1762. godine, pretvorio se u drugi po važnosti grad u državi nakon Tbilisija. Kasnije postaje dio Ruskog carstva te mu se gospodarstvo sastoji od male industrije, trgovine i poljoprivrede. Danas stanovništvo živi dosta teško, nezaposlenost je dosta primjetna a mjesečna plaća od 600,00 GEL-a ( 200,00 €) smatra se jako dobra. U veljači su bili vjerovatno regionalni izbori pa je bilo dosta plakata , nisam razumio što piše ali poruke političara su svugdje iste :)))) GLASAJTE ZA MENE.

Prvi vinski podrum koji smo posjetili je upravo onaj gdje smo boravili te redovito pili njihova vina. Oni vina dijele na Europski stil koji je sličan našim vinima te je odležavao u inoxu  i Tradicionalna vina koja su provela maceraciju od 5 mjeseci u amforama ili kako se lokalno zovu Qvevri. Domaćin u razgledavanju podruma nam je bila mlada sommelierka Keti što je zapravo skraćenica od tradicionalnog Gruzijskog imena Ketevan. Mlađa generacija poput drage Keti izvrsno vlada Engleskim jezikom ali znaju i Ruski, dok je  starija generacija malo slabija sa Engleskim ali znaju Ruski.

Gruzijci imaju preko 500 autohtonih sorti grožđa no u nekoj redovitoj uporabi je 10-15 % kako su mi rekli neki enolozi. Najpoznatije sorte grožđa jesu Rkatsiteli ( bijelo ) i Saperavi ( crveno). Osobno su mi se od bijeloga još svidio Kisi a od crvenog Tavkveri. Rade i dosta kupaža a sade se i internacionalne sorte grožđa. Više informacija možete pronači na :                          https://www.winesgeorgia.com/site/grape-varieties 

Po dolasku u Gruziju Schuchmann je kupio 120 ha zemlje od čega je 60 ha trenutno pod vinovom lozom, a najstarije vinograd je  posađene 1986. godine. Preko 60% vinograda zasađene sa vodećom Gruzijskom sortom grožđa Saperavi, od kojega rade izvrsna crvena vina, 15 % vinograda otpada na vodeću Gruzijsku bijelu sortu  Rkatsiteli. A ostatak otapada na Gruzijske sorte Mtsvane i Kisi, te introducirane internacionalne sorte Chardonnay,  Malbec, Merlot, Cabernet Sauvignon i Cabernet Franc. Vina su im podijeljenja u dvije kategorije, prva je Europski stil koja nosi naziv “Schuchmann wines” a druga je tradicionalni stil koji odležava u amfori i nosi naziv Vinoterra wines.

Gruzijska kuhinja je jako zanimljiva i ima mnogo specijaliteta, ako bismo usporedili sa bivšom Jugoslavijom, bila bi to neka nekakva mješavina bosanske, makedonske i srpske kuhinje. Gruzijski restorani su jako cijenjeni u svim zemljama bivšeg SSSR-a a ima ih po cijelom svijetu. Osobno mi se jako svidio Khinkali, koji dosta sliči na raviole punjene sirom. Khachapuri je također poznato jelo a zapravo je kruh sa sirom te ponekad sa jajem. U Gruzijskoj kuhinji koriste dosta raznih mesnih jela te riječne ribe. Također imaju jako dobrih mekanih sireva .

Posebna je priča tradicionalno pečenje kruha u peči koja liči na okno bunara. U vinarijama nude posjetiteljima  i masterclas za pečenje kruha na tradicionalni način.

U susjednom mjestu Tsinandali smještena  također jako dobra vinarija “Shumi Winery” te smo odlučili posjetiti i nju . Kod njih smo kušali jako dobra vina a kroz priču nas je vodio mladi vodič Davit, koji vlada odličnim Engleskim jezikom i dva sata su vrlo brzo prošla. Degustacija šest vina sa zalogajima i razgledavanje vinarije koštao je 5,00 € po osobi.

Vinarija Shumi osnovana je  2001. godine, a riječ “Shumi” znači istinsko, nerazrjeđeno vino. Vinarija danas ima vlastitih 300 hektara vinograda, a dominiraju tipične autohtone sorte grožđa.

U Shumiju kao zanimljivost  imaju male nasade raznih internacionalnih sorti grožđa , pa smo tako naišli na neke nama bliske poput : nekoliko malvazija,croatine, terana i refoška.

Desetak minuta hoda od vinarije  uz cestu smješten je povijesno vrlo bitan muzej za Gruziju , koji nosi ime po princu  “Alexander Chavchavadze”.

Princ Aleksandar Chavchavadze (1786.-1846.) bio je jedan od najživopisnijih i najutjecajnijih likova u povijesti Gruzije. Tu se nalazi i prekrasni park koji je napravljen u Engleskom stilu sa raznim biljkama i egzotičnim drvečem. Aleksandar Chavchavadze imao je mnogo zasluga za napredak Gruzije, no u ovome slučaju istaknuti ćemo da je prvi iz Bordeauxa u Gruziju donio i primijenio Europske vinogradarske tehnike .

Upravo u vrijeme našeg boravka u  Tsinandaliu je otvoren luksuzni  hotel “Radisson Collection” . Ovo luksuzno zdanje naslanja se na park preko kojeg se dolazi iz muzeja “Alexander Chavchavadze”, te ima i jako lijepi koncertni prostor u obliku ljetne terase.

Treća vinarija koju smo  posjetili zove se Khareba  i smještena je u mjestu Kvareli. Ovaj mali gradić koji je smješten u dolini rijeke Alazani koja izvire na Kavkazu a završava u akumulaciji kod grada Mingachevir u Azerbejdžanu, te rijeka jednim dijelom čini i prirodnu granicu između ove dvije zemlje. Od Telavija do Kvarelija ima oko sat vremena vožnje kroz živopisne krajolike, koje su nam prošle brzo i ugodno jer nam je naš taksist i vodič Soso putem objašnjavao kuda se vozimo i povijest ovoga kraja.

Jako zanimljiva vinarija jer je zapravo smještena u tunelu duljine 7,7 kilometara koji je  ukopan u brdo. Pedesetih godina prošlog stoljeća socijalističke gradske vlasti htjele su napraviti metro koji bi spajao dva djela grada, no odustali su od te nakane pa je tunel godinama stajao neiskorišten. Početkom šezdesetih godina tunel je pretvoren u vinariju a svečano otvaranje bilo je 1962 kada je tu održan svjetski kongres OIV-a.

 

Ovaj kompleks godišnje posjeti na tisuće turista a unutrašnjost mu je  ispunjena sa najboljim  vinima Vinarije Khareba, a turisti imaju priliku kušati i naravno kupiti ,više od 30 etiketa . Zanimljivo je da i oni  kao i ostale vinarije  nude gostima sudjelovanje u raznim aktivnostima, kao što su: postupak destilacije Gruzijske rakije “Chacha” te tradicionalno Gruzijsko pečenje kruha.

 

Posebno je za turiste ugodno i praktično ljeti kada se vani temperatura penje do 40 stupnjeva a u vinariji je duplo niža. kako su nam rekli domaćini, posjetitelji se iz klimatiziranih autobusa samo premjeste u vinariju te ne osjete vrućinu u velikoj mjeri.

U ljetnoj sezoni znaju imati po 20 autobusa odjednom, no dosta su dobro organizirani te sve funkcionira jako dobro. Kad smo mi posjetili vinariju bila su samo dva autobusa te je izgledalo kao da su došla dva automobila jer gužve uopće nije bilo. U dugačkim hodnicima imaju i prikaze raznih tradicionalnih alata te  odležavanja vina u Amforama.

Naša posjeta trajala je oko dva sata a na povratku naš taksista-vodič  Soso nas je odveo na izletnićko jezero Ilia, koje ljeti posječuje mnogo kupača te se na njemu odvijaju razne zabave za stanovništva Kvarelija. Kako nam je Soso rekao tu se stanovništvo okuplja i vikendom te posebno za praznik rada 1.maj koji se i kod njih jako cijeni. Poludnevni angažaman majstora Sose kao vozača i vodiča stajao na se 60,00  ₾ ( Gruzijski lari ) ili 20,00 €.

Soso nam je preporučio da obavezno  stanemo i pored poznatog dvorca “Gremi” koji predstavlja vrlo važan spomenik u povijesti regije Kaheti.  Gremi je bio glavni grad Kraljevine Kaheti u 16. i 17. stoljeću. Osnovao ga kralj Levan , djelovao je kao živahni trgovački grad na putu svile i bio je kraljevska rezidencija sve do 1615.

Tada je glavni grad premiješten u  Telavi, a veliki dio stanovništva  činili su Armenci. Grad je  zauzimao površinu od 40 hektara i bio je sastavljen od tri glavna dijela:

• kraljevske rezidencije na tri kata sa vinskim podrumom
• trgovačkog naselja
• kompleksa crkve Arhanđela Mihaela i Gabrijela

Od 2007. godine, spomenici u Gremiju predloženi su za uvrštavanje u UNESCO-ve svjetske baštine.

Na godišnjoj bazi ovaj zanimljiv spomenik posjeti mnogo turista no moraju još malo poraditi na pratećoj infrastrukturi, kao što su parking i toalet za posjetitelje.

Sedam dana ( 5-11.01 ) je u regiji Kaheti vrlo brzo prošlo i trebali smo krenuti put glavnoga grada Tbilisija. Vozio na je dragi taksista prijatelj Soso sa kojim smo dogovorili transfer za 100,00 ₾ ili 33,00 €. Put je trajao oko dva sata jer su ceste dosta loše, no vrijeme je bilo prekrasno te smo se zaustavili na jednom prjevoju koji je na oko 1300 m nadmorske visine.

Zaključak bi bio da smo se lijepo proveli, da nije bilo toliko hladno koliko smo očekivali. Vidjeli smo jednu lijepu regiju, veselih i srdačnih ljudi koja je još uvijek u post Sovjetskoj tranziciji. Na bivši SSSR podsječaju mnoga napuštena vojna zdanja poput  velike  vojne  baze u klancu Gombori u kojoj je nekad bila stacionirana kompletna tenkovska divizija. Sva ta zdanja još nisu dobila prenamjenu te sada izgledaju oronulo i napušteno .

 

https://www.facebook.com/watch/live/?v=690286088442864&ref=watch_permalink

https://www.glasistre.hr/gastro/nyetimber-najveca-britanska-vinarija-s-200-hektara-vinograda-britanski-pjenusac-ne-zaostaje-onima-iz-sampanje-640517?fbclid=IwAR06-xGkg2lmOrvYYvsMVHMdpmG4QrW5Tkpn5rzTHHtZ4NlTRTEOt2Bp4is

https://www.glasistre.hr/gastro/prevladavajuca-sorta-imotske-krajine-grabovceva-kujundzusa-639448?fbclid=IwAR2DEjvSYTRm17z0QurutYjww6z1SpuUqlXeOzgB2GeeKjETK6cqPbhxEkM

https://www.glasistre.hr/gastro/plesivica-hrvatska-regija-za-pjenusava-vina-pjenusac-jagunic-bijelo-od-bijelog-637989

 

https://www.glasistre.hr/gastro/jedinstveni-proizvod-vinarije-medea-punta-greca-s-juzne-punte-istre-632313?fbclid=IwAR2XQ4GgqVYKaTFF7yUZpbOy0MA4Yu94pqxcKnM4WgQncJ_YhDbSCFpkEes

 

 

 

Prošli petak i subotu u Višnjanu je održan treći po redu međunarodni festival pjenušca u organizaciji općine Višnjan. Festival  se održava  u prekrasnoj palači Sinčić u Višnjanskom Starom gradu, a oba dana, u petak i u subotu, vrata su bila otvorena od 13 do 19 sati. Festival je pohodilo mnogo znatiželjnika koji vole mjehuriće, no redovito ovakve istarske enogastro manifestacije prerastu mjesto održavanja pa je ove godine organizator morao podignuti šator pred palačom da bi bilo više mjesta za posjetitelje i izlagače.

Pjenušcem sajma ove godine proglašen je „Blanc de Moi“, brut, vinarije Agrolaguna – vina Laguna iz Poreča sa 90,40 bodova a za njime su  neznatno zaostali Misal Prestige extra brut , Bolfanov Centurion gold te  Misal Amore. Uzorke je ocijenjivala peteročlana komisija pod presijedanjem prof. dr.sc Borislava Miličevića iz Osiječkog prehrambeno tehnološkog fakulteta.

Osobno sam imao priliku održati i jako zanimljivu radionicu na kojoj smo pobjednički pjenušac uspoređivali s talijanskim pjenušcem iz Franciacorte. Odabir je pao na vinariju Antica Fratta, koju za Hrvatsku distribuira tvrtka Atrox iz Zadra . Ovakve su radionice vrlo korisne jer publika na jednom mjestu može paralelno kušati dva pjenušca te osjetiti razliku među njima i komentirati koji kome bolje paše.

 

Predvidjeli smo dvadeset sjedečih mjesta no interes je bio veliko pa je na kraju skoro trideset ljudi prisustvovalo radionici. Radionica je bila jako zanimljiva i publika je uživala u jako dobrim pjenušcima.

Za one koji ne znaju ništa o Franciacorti, dajemo mali podsjetnik

• Talijanska verzija šampanjca.
• Već godinama poznat međunarodni priznati vinski stil.
• Smještena je u trokut Brescia-jezero Iseo-rijeka Oglio.
• DOCG dobiva godine 1995.
• Brežuljkasta područja sa aluvijalna tla bogata šljunkom i vapnencom.
• Ukupna površina vinograda je 2.200 ha.
• Sortiment : chardonnay, pinot crni i pinot bijeli

Cantina Antica Fratta

• Počeci podruma sežu u 19.stolječe
• Trgovac vinom Luigi Rossetti je prvi osnivač podruma, koji je ukopan u stijenu.
• Nalazi se u području „Monticelli Brusati „.
• Novi brand nastaje 1979 godine.
• Vlasnik: Guido Berlucchi & C. Spa
• Površina vinograda : 12 hektara.
• Godišnja proizvodnja : 300.000 boca.

Cantina Antica Fratta na tržište plasira šest etiketa pjenušca.

Antica Fratta , brut

• Bazni pjenušac kuče.
• Više berbi zajedno.
• Na kvascu 18-24 mjeseci.
• Chardonnay 90 %.
• Pinot nero 10 %.
• Kiselina : 6,00 g/l.
• Temp.serviranja : 6-8 °C
• Neprovreli šečer : 6,50 g/l.

Sljubljivanje : oštrige, carpaccio brancin, rižoto sa škampima

Blanc de Moi,vina Laguna

• Prvi pjenušac šampanjskom metodom od vina Laguna.
• Berba 2015.
• Na kvascima 12 mjeseci.
• Malvazija istarska 60 %.
• Pinot bijeli 10 %.
• Kiselina : 6,00 g/l.
• Temp.serviranja : 6-8 °C
• Neprovreli šečer : 8 g/l.
• Sljubljivanje : aperitiv, oštrige, sirovi škampi.

Festival je prošao u izvrsnom ozračju i jedva čekamo slijedeči :))))) a vrijedan tim organizatora predvođen sa Petrom Brajkovićem te gospoIvana Kmet več su počeli pripreme za slijedeči :))))

 

Vinski sajam “Vinitaly” u Veroni spada u red najznačajnijih vinskih manifestacija u Europi , te smo ga Karin i ja  ove godine posjetili u radnom raspoloženju, naime angažirani smo od strane HGK da odradimo Masteclass Hrvatskih vina u ponedeljak 16.4. No prvi dan sajma , nedjelju 15.4 iskoristili smo za opušteni posjet sajmu,ali nažalost jedno popodne je malo za tako kompleksan vinski sajam, ali dali smo sve od sebe :))))

Na ovakvim manifestacija uvijek prvo startamo sa pjenušcima pa smo stoga  krenuli sa najznačajnijom talijanskom regijom u proizvodnji  mjehuriča, Franciacortom, gdje smo kušali niz izvrsnih pjenušaca koji sa svojom kvalitetom nimalo ne zaostaju za slavnijim i poznatijim šampanjcima.

Moglo se je primjetiti da Talijanski dizajneri još uvijek neumorno koriste palete i boce kao dekoraciju u raznim oblicima, no zastupljeni su i drugi elementi iz vinskog svijeta.

Kušali smo temeljito i vrlo aktivno :))) ovo  je slika iz hale u kojoj su smještena vina iz Umbrije, koja uvijek vrlo rado probamo, jer im je omjer cijene i kvalitete vrlo dobar.

U nastavku hale gdje su se nalazile Franciacorte  prezentirao sa jako dobrim pjenušcima i Oltrepo Pavese što vrlo rado redovito kušamo i uvijek otkrijemo nekog novog proizvođača.

Jedan lijepi detalj iz hale u kojoj su bila smještena vina iz Toscane u kojoj je stalno bila gužva i dosta teško se moglo doći na štandove poznatijih vinskih kuća bez najave.

Talijani su majstori dekoracije , pa se ovdje može vidjeti jedan lijepi detalj kod ulaza u jednu od hala. Ali ne samo po ovome detalju nego nizu drugih vidi se taj talijanski štih koji je prepoznatljiv u čitavome svijetu.

Uvijek mi je drago posjetiti štand vinarije Marina Cvetić koji rade izvrstan “Montepulciano d Abruzzo”.

Osobno uvijek volim posijetiti i halu sa vinima iz Sardegne jer sa tog otoka zaista dolazi mnogo dobrih vina koja su nama relativno nepoznata.

Jedna od zanimljiviji hala  bila mi je i ona sa vinima iz regije  Marche koja iz godine u godinu bilježi jako dobar napredak u kvaliteti svojih vina.

Po tradiciji kada posječujemo Vinitaliy smješteni smo u Vicenzi te smo tamo i večerali u jednom finom restoranu u centru grada “Ristorante al Ritrovo-Osteria e Cicchetti”, a osobno sam uživao u lokalnom specijalitetu  “Il baccalà alla Vicentina” .

U istoj hali sa Hrvatskim vinarima smješteni su  bili i proizvođači Amfora iz Gruzije, sa izloženim primjercima različitih tipova Amfora, te su se mogla i kušati vina iz Amfora.

Preko puta Hrvatskog štanda predstavili su se i proivođači Pisca iz Perua,te je bilo jako zanimljivo kušati različite tipove ovoga zanimljivog destilata, koji je sve više u trendu.

Masterclass je u ime Republike Hrvatske otvorila gospođa Nevenka Grdinić generalni konzul RH sa sjedištem u Trstu. Njezina ekselencija se je zahvalila domaćinima na ukazanoj časti da se Hrvatski vinari mogu predstaviti na ovako značajnom sajmu.  Na sajmu su bile prisutne Istarske vinarije : Degrassi i Dvorac Belaj te vinarija Erdutski podrumi iz Podunavlja i malo obiteljsko gospodarstvo Rak iz Draganića.

Predstavljeno je po jedno vino od svake vinarije.

R.broj	Vinarija	uzorak
1	Degrassi	Malvazija istrarska “Bomarchese” Selekcija, 2016.
2	Dvorac Belaj	Malvasia Kseniia , 2015
3	Erdutski vinogradi	Merlot Barrique vrhunski, 2015
4	Raak	RAAK 2 sour cherry sorts fruit cuvée wine

Karin je sjajno odradila opise zadanih vina a ja sam ovaj puta bio samo pratnja :))) ovo nam je bio dosta jak izazov ali dobro je odrađen.

Masterclass je bio jako dobro posijećen, te je sat vremena predviđen za prezentaciju doslovno proletio.

Svakog posjetitelja  čekala je lijepa podloga specijalno prilagođena za ovaj Masterclass.

Hrvatski štand na Vinitalyu u ime HGK kordinirao je Antun Sudarević i izvrsno je obavio svoj posao.

Gospođa Grdinić bila je zadovoljna prikazanom prezentacijom te nam je bila čast i zadovoljstvo odraditi prezentaciju u društvu visokog državnog dužnosnika.

Servis na ovome Masterclassu  bio je izuzetno profesionalan,odrađivali su ga redom iskusni Talijanski sommelieri sa bogatim iskustvom.

Posjeta na našem Masterclassu bila je jako dobra te se je okupilo preko 40 znatiželjnika iz raznih zemalja

Zaključak je da je Vinitaly uvijek lijepo posjetiti i da se od naših susjeda uvijek ima štao naučiti , te probati mnogo njihovih dobrih vina.

Jedan dio slika izradila je Tasha Faraguna,te joj se zahvaljujem na tome što je omogućila da ih koristim za ovu objavu.

 

 

 

 

 

 

 

 

U srijedu 21.3.2018 pod svodovima prekrasnog Novigradskog hotela Maestral ,održano 7.po redu regionalno prvenstvo  Istre i Kvarnera za sommeliere. Krenulo se u 10:00  sa prozivkom i pojašnjenjem propozicija i zauzimanjem pozicija i upoznavanje sa komisijom i programom.

Prijavilo se 29 kandidata,no jedna mlada dama ipak nije došla pa je natjecanje započelo njih 28 . Sastav natjecatelja je jako dobra kombinacija mladosti i iskustva jer u igru su se vratili neki iskusni kandidati koji su bili u prošlim prvenstvima a i neki mladi “lavovi” koji dosta obečavaju. Nažalost zbog poslovnih obaveza kolege iz hotelske kuće “Jadranka Mali Lošinj” nisu mogli biti nazočni. U propozicijama ostaje pravilo da se bivši pobjednici ne natječu jer se na taj način ostavlja prostora novim kandidatima.

Popis natjecatelja : 

Valamar : Tatjana Bodetić, Edi Brčić, Kail Kožljan, Kristina Banović, Mario Markioli, Zoran Gregorović.

Plava Laguna : Martina Licardo, Katarina Trivanović,Nebojša Simeunović,Anto Prgomet,Ivan Vrdoljak, Zoran Radijevac.

Maistra : Petra Cindrić, Simret Skenderović, Filip Božić, Vanja Kuhta, Almin Imširović, Ivan Giovani Tijan.

Aminess hoteli : Saša Bašić, Adi Ibrić i Ademir Ibrić

Remisens hoteli : Darijan Zelić, Tomislav Mikinac

Arenaturist: Matija Curić

Hotel Peteani Labin : Denis Peteani i Đanantonio Bošnjak

Stancija Meneghetti : Ivan Dušić

Vila Ariston Opatija: Alen Vukić

 

Natjecatelji su se okušali u četiri dicipline :

• Ispit znanja od 50 pitanja,evo nekoliko primjera :))))

14 ) Kako se zove Španjolska  vinska regija koja je poznata po pjenušavim vinima ?

15 ) Kako se zove poznata Hercegovačka vinarija koja radi vino „Plava greda“ ?

16 ) Spoji vina i sorte od kojih se rade ?

1) „Gašpar“                                           A) Debit

2) „Brombonero“                               B) Malvazija Istarska

3) „ Bas de Bas bijelo“                        C) Pošip

4) „Santa Lucia Noir“                      D) Refošk

5) „Istraditional“                              E) Teran

6) „Intrada“                                        F) Merlot,Cabenet Sauv,Teran

• Prepoznavanje sika sa vinsko -vinogradarskim motivima, kao na primjer na donjim slikama gdje je trebalo prepoznati čuveni Bordoški chateau Palmer ili pak Istarskog vinara Franka Radovana.

Kod ispravka vinske liste 12 vina bilo je sa greškom u sebi koju su natjecatelji morali prepoznati , poput :

2.	Malvazija Istarska,2016,vinarija Privitelio, Vižinada, Hrvatska Istra
	Pogrešno Vižinada a ispravno Flengi – 2 boda
3.	Malvazija Istarska “International”,2015, vinarija Trapan,Šišan,Hrvatska Istra
	Pogrešno : International a ispravno : Istraditional – 2 boda

A kod pogađanja vina bilo im je zadano je  neobično i zanimljivo Hrvatsko vino :

 

A završnicu koja se održava u Brtonigli u ponedeljak 23.4.2018 ostvarili su :

Ivan Vrdoljak  – Zoran Gregorović  –  Ivan Dušić  –  Anto Prgomet

Denis Peteani  – Tatjana Bodetić  – Filip Božić   – Tomislav Mikinac

Matija Curić  – Almin Imširović  – Edi Brčić  – Darijan Zelić

Ime vina: Cabernet Sauvignon

Godina berbe: 2013.

Proizvođač: vinarija Poletti

Lokacija: Višnjan / Hrvatska Istra

Temperatura serviranja: 14-16°C

Gastro preporuka: Odležani ramstek sa žara.

Ocjena:  9,3 / 10

Čaša: Vinum Bordeaux Riedel  glass

Cijena (mpc): 97,00 kn (Cicibela Rovinj)

  Poletti Cab

U ovo doba godine kad se nova vina polako počinju spremati za izlazak na tržište, vinarija Poletti iz Markovca tradicionalno pozove manju grupu sommeliera na kušanje novih vina. Vinarija Poletti je već godinama konstanta istarske i hrvatske vinske scene. Među njihovim vinima treba istaknuti uvijek sjajnu malvaziju i jedan od najboljih chardonnaya u Istri, a od crvenih vina dominantna sorta je cabernet sauvignon. Polettijeve Cabove pratim već jako dugo, mislim još od berbe 2001. Do danas i pamtim sjajne berbe iz 2003. i 2005. te 2009., mada treba priznati da je skoro svaka berba bila jako dobra izuzev kišnih 2002. i 2010. koje su preskočene, kao što će biti i sljedeća berba 2014. Danas bih s Vama podijelio moje viđenje Polettijeva cabernet sauvignona iz jako dobre berbe 2013., vina koje bi se uskoro trebalo pojaviti na tržištu, dakle ovo je kušanje svojevrsna premijera. Grožđe za ovo vino raste na najboljim položajima u blizini Markovca na dubokoj istarskoj crvenici. Berba grožđa za ovo vino odrađena je početkom listopada, a nakon berbe obavljena  je maceracija od tri tjedna te je potom vino odležavalo 36 mjeseci u 500 litarskim hrastovim bačvama. Vino krasi lijepa rubin crvena boja, bistro je i gusto, treba mu malo zraka da se otvori pa sam ga dekantirao i natočio u veću bordošku čašu. Kod svake vrtnje čaše vino se polako otvara i pokazuje svoju raskoš talenta. Na prvo mirisanje otvara se nota zrelog bobičastog voća u obliku  borovnice, potom dolazi suha šljiva na koju se naslanja crni papar i malo jače pečenog špeka. Kasnije dolazi i nota klinčića na koju se naslanja nota vanilije, a u dnu se osjeti nota prašine sa stare vitrine. Vino je suho, toplo i mekano, a s druge strane krasi ga ugodna svježina. Tanini su fini, mada bi mogli biti još mekši, ali to će dobiti još malo odležavanja u boci. Vino je ukusno, a krasi ga puno tijelo. Uravnoteženo je, intenzivnost okusa mu je izražena, a okus je poprilično trajan i dugačak.  Na after tasteu javlja se nota  crvenog ribiza. Vino je u uzlaznoj putanji i ne treba žuriti s trošenjem, sljedeće godine bi trebao biti na svome vrhuncu, a u dobrim uvjetima čuvanja može trajati 2025. Enogastronomski kušao sam ga uz ramstek odležan 30 dana i kombinacija je bila savršena.

—————————————-

Ime vina: Cuvee „Botrosecco“

Godina berbe: 2014

Proizvođač: vinarija “Le Mortelle”

Lokacija: Maremma / Toscana

Temperatura serviranja: 14-16°C

Gastro preporuka: Teleće pečenje ispod čripnje.

Ocjena:  9,1 / 10

Čaša: Vinum Bordeaux Riedel  glass

Cijena (mpc): 110,00  kn (www.vivat-finavina.hr)

  Le Mortelle

Obitelj Antinori ili, preciznije, Marchesi Antinori jedna je od najznačajnijih vinskih obitelji u talijanskoj povijesti, a njihova tradicija bavljenja vinovom lozom je neprekidna od 1385. godine. U modernoj povijesti Antinori su zaslužni za poseban pokret u toskanskom vinarstvu koji je poznat kao „super-toskans“ revolucija, a nastao je ranih 1970-ih. Ovim imenom nazivaju se toskanska vina koja su se dobivala od francuskih sorti grožđa, a po zakonu su bila stolna vina, ali s izvrsnim marketingom. Prvi „super-toskanac“ je zapravo „Sassicaija“ koju su proizveli Antinorijevi rođaci obitelj Incisa della Rocchetta, a Antinorijev „Tignanello“ je drugi. Danas su Antinorijevi vlasnici mnogih vinarija diljem Italije i svijeta, no danas bismo se dotaknuli vinarije „Le Mortelle“ koja se nalazi u mjestu Castiglione della Pescaia u blizini grada Grosseta u donjoj Maremi, priobalnom dijelu Toscane. Antinorijevi su ovo imanje kupili 1999. godine.  Prostire se na 675 hektara zemljišta od čega ih je 410  zasađeno s vinovom lozom. Od sortimenta dominiraju uglavnom cabernet sauvignon i sangiovese, uz novije pakete takvih bijelih sorti kao vermentino, ansonica i viognier. Danas bih s Vama iz bogate ponude vinarija “Le Mortelle”, podijelio moje viđenje vina cuvee „Botrosecco“ koji je se dobiva od 60 posto cabernet sauvignona i 40 posto cabernet franca, dakle ista kombinacija grožđa poput legendaenog Tignanela. Grožđe za ovo vino brano je krajem rujna i početkom listopada, nakon prerade odrađena je maceracija u inoxu u trajanju od 15 dana, a potom je vino stavljeno na jednogodišnje školovanje u barrique bačvice. Vino krasi lijepa i duboka rubin crvena boja, bistro je i gusto, vino nisam dekantirao nego sam ga samo ostavio da se nadiše u velikoj bordoškoj čaši. Na prvo mirisanje javljaju se note  crnog ribiza kojega prati nota tamne čokolade s mentom i našiljene olovke te mala nota cedrovine i duhana. Vino je suho, toplo i mekano,  s druge strane ima dobru svježinu, mekane i baršunaste tanine vrlo je ukusno i  krasi ga puno tijelo. Vino je uravnoteženo, intenzivnost okusa mu je izražena, a trajnost u ustima je jako dobra. Na aftertasteu javlja se nota crnoga ribiza i maslaca, vino je harmonično i trenutačno je u top formi. U dobrim uvjetima čuvanja može trajati još barem tri do četiri godine. Enogastronomski kušao sam ga uz teleće pečenje ispod čripnje s krumpirom i kombinacija je bila izvrsna.