Armenija je zemlja sa bogatom i burnom povijesti, zemljopisno smještena na visoravni koja okružuje biblijsku planinu Ararat gdje je po povijesnoj predaji pristala Noina arka nakon velike poplave. Armenija je pozicionirana u južnom dijelu Zakavkazja i prostire se na površini od 29.074 km2. Po zadnjem popisu stanovništva u Armeniji živi oko 3 milijuna ljudi k tome imaju i veliku dijasporu od oko 8 milijuna ljudi. Graniči na sjeveru s Gruzijom, na istoku i jugoistoku s Azerbajdžanom, na jugu s Iranom, a na zapadu s Turskom. Administrativno je podijeljena na 11 područja, uključujući i glavni grad Erevan ( Yerevan ) , koji je kulturno, znanstveno, gospodarsko, poslovno, financijsko i tranzitno središte Armenije te sjedište diplomatskih i drugih inozemnih predstavništava. Armenija je u povijesti često imala brojne krvave sukobe sa susjednim zemljama poput Turske a i danas je još uvijek aktualan sukob sa Azerbajdžanom u regiji Gorski Karabah. Ono što je u ovoj priči bitno znati , to da je Armenija od pamtivijeka, zemlja dobrog vina na što ukazuju brojni lokaliteti na kojima su pronađeni ostaci koji to potvrđuju .
Vino i kršćanstvo su povezani od pamtivijeka, vino se u Bibliji spominje 235 puta a Armenija je je prva kršćanska nacija na svijetu koja je to postala 301. godine nove ere, a slijedila ju je susjedna Gruzija od 326. godine nove ere. Armenija i Gruzija imaju legitimno pravo da za sebe smatraju da su “kolijevka vina”, jer obje zemlje dijele sličnosti ne samo u vinskoj povijesti već i u brojnom autohtonom sortimentu grožđa. Sličnost je prisutna i u povijesnom korištenju glinenih amfora koje se u Gruziji nazivaju Qvevri a u Armeniji Karas. Nažalost Armeniju još nisam stigao posjetiti, ali je visoko pozicionirana na mojim prioritetima vinskih putovanja.
U Armeniji je smještena najstarija vinarija u svjetskoj povijesti Areni-1 , ovu vinariju su 2007. godine u pećinskom kompleksu Areni-1 u selu Areni u armenskoj pokrajini Vayots Dzor. Areni -1 otkrila je ekspedicija sastavljena od armenskih i Irskih arheologa. Kroz povijest Armenije vinarstvo i vinogradarstvo bilo je veliki oslonac razvoja ove zemlje, ali pogledajmo nedavnu prošlost ,to jest na zadnjih stotinu godina. Nakon prvog svjetskog rata slijedi ulazak sovjetske Crvene armije 1920 godine , što će bit najveći odlučujući razvojni čimbenik armenske vinske industrije u 20. stoljeću. Najprije je Armenija 1922. spojena s Gruzijom u Transkavkasku Socijalističku Federativnu Sovjetsku Republiku, da bi godine 1936. postala Armenska Sovjetska Socijalistička Republika ili Sovjetska Armenija. Kao i svugdje gdje su zavladali, Sovjeti su ukinuli privatno poduzetništvo i nacionalizirali industrije prisiljavajući republike na ekonomske uloge. Moćnici iz Moskve odlučili su da se Gruzija specijalizira za proizvodnju vina, dok je po njima Armensko grožđe bilo namijenjeno za proizvodnju destilata. Vinogradi su se sadili na brojnim lošim pozicijama kako bi se povećao volumen proizvodnje grožđa, dok su se brojni nasadi na tradicionalnim pozicijama zapustili. U tom periodu na tržištu su se pojavili odležani Armenski vinjaci koji su postali veoma cijenjeni, u klasi sa Francuskim konjacima.
Raspadom SSSR-a Armenska vinska industrija ponovno je doživjela svoj procvat za koji su među ostalima zaslužna i ulaganja brojne Armenske dijaspore. Ponovno se na prvo mjesto postavlja kvaliteta a ne kvantiteta te se u prvi plan stavlja proizvodnja vina a ne destilata.
Danas Armenija ima pet vinskih regija : Vayots Dzor, Aragatsotn, Armavir, Ararat i Tavush te je u svima vinski turizam u velikom usponu, a i glavni grad Erevan vodi se kao mikro vinska regija.
Na vinskom sajmu Pro Wine koji se svake godine održava u Düsseldorfu redovito imam priliku kušati Armenska vina te mi je to svake godine obavezna rutina. Kroz sve te godine upoznao sam veoma dragog kolegu, Khachatur Julhakyan koji je zaposlen kao voditelj prodaje u WineWorks CJSC , kompaniji koja vodi brojne vinsko -vinogradarske projekte u Armeniji.
Ovu kompaniju osnovao je Vahe Keushguerian , Armenac iz dijaspore koji je preko trideset godina živio u SAD-u te Italiji pa se odlučio vratiti u domovinu i svoje bogato iskustvo i kapital uložiti u Armensku vinsku scenu. U poslu mu pomaže i kćerka Aimee, koja je generalni direktor kompanije.
Vahe Keushguerian danas upravlja sa KEUSH family wines koji pod svojim okriljem ima pet značajnih brendova : Keush, Zulat, Oshin, Molana i Hekiat.
Najzanimljiviju priču od svih ima Molana projekt koji je pokrenut u jesen 2021 godine kada se odlučio na veoma neobičan poduhvat. Vahe je došao na ideju da u susjednom Iranu kupi grožđe od kojeg će u Armeniji napraviti vino, rekli bismo ništa neobično, ali iza svega stoji sjajna priča. Naime treba znati da je današnji Iran , povijesno Perzija , vinogradarska zemlja koja se od davnina bavi vinogradarstvom, te i danas izvozi grožđe u vrijednosti od preko 111 milijuna dolara. Ali treba znati i detalj da se vino u Iranu nije proizvodilo od 1979 godine i uspostave Islamske Republike Iran. Glavnina Iranskog grožđa koristi se za grožđice po čemu su na svjetskoj sceni treći odmah iz a Turske i USA.
Budući da je proizvodnja vina u Iranu ilegalna, Vahe je da bi ostvario svoju želju morao grožđe iz Irana donijeti u Armeniju da bi napravio vino što je i učinio, te je napravio prvo moderno vino koje se proizvodi od iranskog grožđa od 1979 do danas.
Vino je napravljeno od 100% Rasheh grožđa podrijetlom iz regije Sardasht u Iranu u blizini sjevernog dijela Perzijskog zaljeva tik uz granicu sa Iranom gdje su Kurdi dominantna etnička skupina. Ovo vino odaje počast perzijskom pjesniku Dželaludin Rumi koji je živio u 13. stoljeću. Smatra se jednim od najvećih derviških pjesnika islama, koji je pisao na perzijskom jeziku. Ime Mevlana na perzijskom jeziku znači naš vodič.
O ovome poduhvatu snimljen je čak i dokumentarni film : https://vimeo.com/845566461/bc79ca4f50 Cup of Salvation.
Grožđe je raslo na visokim položajima na skoro 1500 m nadmorske visine, na vulkanskom tlu. Grožđe je ručno brano i hladnjačom prevezeno u Armeniju. Nakon prerade odrađena je maceracija od 40 dana kako bi se očuvala jedinstvenost sorte grožđa te je ovo je vino postalo nešto doista jedinstveno. Vino sam pred kušanje prelio u dekanter da se lakše otvori te sam ga kušao iz veće Bordoške Riedel čaše. Vino krasi rubin crvena boja, bistro je i gusto a na nosu dominiraju note trešnje, kupine i crnog ribiza uz malo začinskog bilja, te nota crnog papra. Vino je suho, toplo i mekano, krase ga fini tanini, ukusno je i krasi ga puno tijelo. Trajnost okusa je trajna a na after tasteu dominira nota zrele kupine. Vino je u odličnoj formi te se može sljubiti sa raznim mesnim jelima, na primjer poput Janječeg pečenja. Vino je proizvedeno u ograničenoj seriji od 12.000 butelja i vjerojatno je ovo prva i jedina berba, stoga ima povijesnu vrijednost.
EmilJamesBlog 