Blagdani su prošli a sa njima i sva okupljanja , druženja s bliskim i dragim ljudima. Privode se kraju slobodni dani , godišnji odmori a svekoliko pučanstvo vrača se sa skijanja i ostalih zimskih aktivnosti. Božićni ukrasi su davno uklonjeni a pogled na vagu je većini od nas sumoran, te su aktualna klasična post blagdanska obećanja o obaveznom odlasku na dijetu , upisu u teretanu, početi trčati itd . Povratak u rutinu nije jednostavan ni lagan a cijeli taj postupak ima zajednički naziv koji se kolokvijalno naziva siječanjska depresija. Svatko ima svoj način borbe protiv ove nemani a ja sam se protiv ovog fenomena odlučio boriti aktivno, te smo supruga i ja posjetiti najznačajniju Hrvatsku vinsku manifestaciju istočno od Zagreba “WineOS by Graševina Croatica”.
Ova vinsko dešavanje održalo se ove godine jubilarni 10 put , 10 i 11. siječnja i privukla je brojnu publiku u kojoj je bilo mnogo mladih ljudi, što je znak da nam je vinska kultura u porastu. Ova manifestacija po prvi je puta održana je 2014 godine ,sa preskočenom 2021 zbog Korone . Idejni začetnik ove manifestacije je naš dragi kolega Vinko Ručević dugogodišnji povjerenik Hrvatskog Sommelier Kluba za Slavoniju i vlasnik Osječkog vinskog hrama, vinoteke Vinita gdje je i začeta ideja o pokretanju WineOs-a. Uz Vinka su od početka u organizaciji i članovi udruge Dekanter , Boris Ocić, Damir Zrno i Denis Despot. Ova se je udruga specijalizirala za promicanje i podizanje eno gastro kulture. Kao suorganizator ove im se godine pridružila i Graševina Croatica, udruženje vinara i vinogradara regije Slavonija i hrvatsko Podunavlje na čelu sa direktorom Tomislavom Panenićem. U početku je ova manifestacija održavana u Esseker centru da bi kasnije kako je rasla prešli u u modernu Osječku sportsku dvoranu Gradski vrt a zadnje dvije godine održava se u prekrasnom modernom sajamskom prostoru koji se službeno zove Gospodarski centar Osječko Baranjske županije.
Mi nažalost do ove godine nikako nismo uspijevali posjetiti WineOs jer nam je siječanj uvijek bio rezerviran za duža putovanja u vinske destinacije diljem Europe, ali ove godine drukčije se sve posložilo pa nam je odlazak u Osijek bio pun pogodak. Vidjeli smo mnogo dragih ljudi, porazgovarali sa brojnim vinarima, kušali dobra vina te uspjeli na kratko posjetiti i dvije radionice.
Za izlagače je bilo postavljeno 125 mjesta a u sredini izlagačkog prostora dominirala je velika pozornica na kojoj je bilo vrlo živo te se je na njoj pričalo, pjevalo, kuhalo, degustiralo. Na manifestaciji je svoje proizvode i usluge predstavilo više od 150 brendova, a u dva dana kroz dvoranu je prošlo oko 4000 posjetitelja.
Kod odabira smještaja u Osijeku dvojio sam između klasike, kao što su hoteli Osijek te Waldinger, ali po preporuci kolege Davida Hrkača, odabrali smo novi hotel Materra u Čepinu, koji je otvoren godinu dana. Hotel je u vlasništvu Žito grupe a uz restoran Crna svinja i medicinski centar Priora čini jedinstvenu cjelinu koja je smještena u mirnom kutku Slavonskih polja. Hotel je izvrstan sa lijepim i ugodnim sobama, sjajnim doručkom te odličnom ponudom pića na baru i nadasve ljubaznim osobljem. Posebno bih istaknuo Spa zonu u kojoj se možete fantastično opustiti, od odličnog bazena, izvrsnih sauna, te male teretane a posebno je upečatljiv vanjski Jacuzzi.
Nažalost u tri dana provedena u Osijeku, nismo imali puno vremena za gastronomiju, tek smo po preporuci dragog prijatelja Ivana Marića posjetili elegantni Bistro Schampini koji je smješten u pješačkoj zoni između zimske luke i pješačkog mosta preko Drave. Ovaj Bistro zaslužuje svaku preporuku, od ugodnog ambijenta , dobre ponude jela i vina a za sve to ima izvrstan omjer cijene i kvalitete te ljubazno i uigrano osoblje.
Pred sam odlazak u Osijek nakratko smo posjetili i uvijek dragu nam destinaciju gradić Villany u Mađarskom dijelu Baranje koji je pravi primjer kvalitetnog vinskog turizma. Ovaj dio Mađarske uz samu granicu sa Hrvatskom oduvijek je bio poznat po lječilišnom turizmu sa brojnim termama u obližnjem Harkányu, ali od početka devedesetih godina prošlog stoljeća i po vinskom turizmu.
Ovo malo mjesto od 2.500 stanovnika smatra se jednim od najdinamičnijih vinogorja u Mađarskoj a najpoznatiji je po svojim izvrsnim vinima koja se proizvode od Bordoških sorti grožđa sa naglaskom na Cabernet franc. Na godišnjoj razini posjeti ga oko 100.000 vinskih turista a zasađeno je oko 4.500 hektara vinograda od čega je preko 80% crnih sorti grožđa. Među vodeće vinarije spadaju : Sauska , Attilla Gere i Bock. Upravo u Bock vinariju uputili smo se na kratki posjet i to nakon dvanaest godina, jer smo je prvi puta posjetili u januaru 2013 godine. Vlasnik vinarije je József Bock čiji su se preci u 18 stoljeću za vrijeme doselili u Mađarsku iz Njemačke a obitelj se bavi vinogradarstvom i vinarstvom od 1850.
Uz vinariju imaju a la carte restaurant Bock Óbor te sasvim solidan hotel Ermitage sa 4* sa 30 soba koji je smješten iznad vinskog podruma. Kao ljubitelj jela na žlicu nisam propustio kušati lokalnu juho sa kuhanom teletinom, koja je izvrsno pasala s obzirom da je temperatura bila ispod ništice.
U donjem dijelu uz recepciju nalazi se wine bar sa degustacijskom salom i lijepom prostranom terasom te ulaz u poseban podzemni vinski podrum u kojem je smješteno preko 1.500 barrique bačvica sa crnim vinom na odležavanju.
Na kraju 100-metarskog hodnika sa barrique bačvicama nalazi se zanimljivo oblikovan kružni podrum, inače poznat kao kapela Bock. Zbog svoje posebne akustike, rasvjetne tehnike i atmosfere izvrstan je prostor za održavanje koncerata te svadbenih svečanosti za stotinjak uzvanika.
Vinarija Bock obrađuje 80 hektara vlastitih nasada i još 70 hektara od provjerenih kooperanata. A vinogradi se nalaze na najboljim mikrolokacijama lokacijama u okolici Villánya (Ördögárok, Jammertál, Makár, Fekete-hegy, Bocor, Kopár-dűlő). Posjete Villanyu su uvijek lijepo iskustvo te imaju i odličan omjer cijene i kvalitete, noćenje sa doručkom za dvoje, korištenje SPA zone, razgled podruma, kasni ručak od četiri slijeda, sljubljen sa vinima i sva ostala prateća pića na kraju smo platili od 190,00 €.
A na putu prema Osijeku prošli smo kroz vinograde podruma Belje koji izgledaju prekrasno unatoč zimskom periodu a posebno je impresivna vožnja kroz vinograde kojih imaju oko 600 hektara u komadu.
Kroz vinograde prošli smo uz novi podrum vinarije Belje te prošli glavnu Baranjsku vinsku cestu, preko Kneževih vinograda, Suze, Zmajevca, Batine pa svratili do Karanca na ručak u poznati Etno restaurant Baranjska kuća. Po veoma pristojnoj cijeni uživali smo na ručku uz autohtone delicije Baranje.
Na kraju, zaključak je da se ovaj način borbe protiv siječanjske depresije pokazao izvrstan , jedini problem su temperature ispod ništice na koje prosječan Istrijan baš i nije navikao, ali ako ima dobre hrane i vina , svakako se da izdržati i uživati u putovanju u ove lijepe krajeve. Svakako ćemo se vratiti u proljeće kad sve zazeleni i bude oku ugodnije.
EmilJamesBlog 