FRANCIACORTA

I ove godine standardno nas s radijskih zvučnika opuštaju  neobavezni ljetni hitovi svih boja. Meni je među ostalima uhu prirastao hit “Fantazija”, koju izvodi Grše, popularni reper iz Trilja, uz pratnju Zagrebačke kolegice Miach. Ljetni hitovi se lagano pjevuše i brzo ulaze u uho pa tako i ovaj, a u njemu ima zanimljiv stih: „Bella Natalia skupa vina Lombardija“. Rima je odlična, vina iz Lombardije su solidna, ali nisu pretjerano skupa u odnosu na konkurenciju iz nekih drugih talijanskih vinorodnih regija poput Toskane ili Pijemonta.

Lombardija je jedna od dvadeset talijanskih zemljopisnih, ujedno i vinskih regija. Smještena je u središtu sjevernog dijela Italije, protežući se južno od švicarske granice do vrha Apeninskog poluotoka. Lombardija je imala burnu povijest, a ime je dobila po Lombardima, narodu koji je u 6. stoljeću okupirao skoro cijelu Italiju. Danas je Lombardija jedna od najbogatijih i ekonomski najrazvijenijih regija u Europi, s glavnim gradom Milanom, drugim po broju stanovnika u Italiji.

Lombardija kao vinorodna regija ima 23.400 hektara vinograda, od čega se klasifikacijska područja dijele na: pet DOCG, 21 DOC i 15 IGP. Najraširenije sorte grožđa u Lombardiji su: croatina (17 posto), pinot crni (14 posto), chardonnay (13 posto) i barbera (12 posto).

Croatina nema jasnu poveznicu s hrvaticom, sortom grožđa koja raste u Istri. Tri susjedne sjeveroistočne talijanske vinske regije vodeće su u proizvodnji pjenušavih vina. U regijama Veneto i Friuli Venezia Giulia dominantan je Prosecco DOC koji je danas globalno pjenušavo vino, pjenušci Trentino DOC zauzimaju sve više prostora na tržištu dok se Lombardija ističe s dvije značajne zone koje nose DOCG oznaku, a to su Oltrepò Pavese Metodo Classico i Franciacorta.

Franciacorta spada u vrh svjetske proizvodnje pjenušavih vina klasičnom metodom. Na žalost, na hrvatskom tržištu nije dovoljno cijenjena i prepoznata te je nekako ostala u sjeni šampanjca pa čak i Španjolskih Cava.  Osobno jako cijenim pjenušce iz Franciacorte pa tako, kad posjećujem sajam vina Vinitaly u Veroni, prva dva sata obavezno degustiram baš njih. Od Istre do Franciacorte je četiri do pet sati vožnje, ovisno o gustoći prometa, a vozi se autoputom sve do Brescie, kad se zapravo ulazi u Franciacortu.

Ime Franciacorta potječe iz 11. stoljeća kada su se u ovaj kraj naselili cisterciti iz francuskog grada Clunya. U Italiji su osnovali samostan te su sela oko njega bila oslobođena plaćanja poreza i nameta što se je latinski nazivalo „francae curtes“. Tako je nastao toponim Franzacurta koji se prvi put spominje u gradskom arhivu Brescie 1277. godine. Vinarstvo i vinogradarstvo u tim se krajevima baštinilo od davnina, čemu svjedoče brojni dokumenti. Među njima je i jedna od prvih svjetskih knjiga o tehnikama proizvodnje prirodno fermentiranih vina u boci i njihovim učincima na ljudsko tijelo koju je 1570. godine napisao liječnik Girolamo Conforti iz Brescie i znakovito je naslovljena Libellus de vino mordaci. Ovaj doktor, čije su studije prethodile studijama slavnog opata Dom Perignona, ilustrira široku raširenost i konzumaciju vina s mjehurićima u to vrijeme, vina koja je nazvao ‘mordaci’, tj. živahna i pjenasta. Istraživanje iz Napoleonove ere iz 1809. pruža podatke o preko tisuću hektara zemlje koja su tada bila specijalizirana za proizvodnju vina ‘mordaci’ i sličnog broja hektara vinograda pomiješanih s drugim usjevima.

U godinama oporavka Italije nakon razaranja iz Drugog svjetskog rata, Guido Berlucchi, potomak plemićke obitelji Lana de’ Terzi, proizvodio je bijelo vino iz malog vlastitog vinograda u mjestu Borgonato, u srcu Franciacorte. S obzirom na to da grof Guido nije bio baš zadovoljan kvalitetom tog svog vina, konzultirao se s mladim enologom Francom Zilianijem, koji je upravo diplomirao na Enološkoj školi u Albi. Mladi enolog Ziliani tada je kao najbolje rješenje grofu Berlucchiju predložio revolucionarnu ideju da od tog vina rade pjenušac klasičnom metodom “na šampanjski način”. Grofu Guidu ta se ideja svidjela i krenulo se u eksperimentiranje. U poslu im se pridružio i grofov prijatelj osiguravatelj Giorgio Lanciani i tako je nastala tvrtka Guido Berlucchi & C. Nakon šest godina testova i nekoliko promašaja, eksperimentiranje je postalo uspješno i 1961. godine stvoreno je prvih tri tisuće boca Pinot di Franciacorta, a sve ostalo je povijest.

Danas u Franciacorti posluje 118 vinarija koje ukupno obrađuju oko 2.300 hektara vinograda te se godišnja proizvodnja kreće oko 18 milijuna butelja vina. Od sortimenta dominantan je s 85 posto chardonnay, deset posto čini pinot crni i pet posto pinot bijeli.  Franciacorta se sastoji od 19 općina ili vinogorja, a u njima ima ukupno 158 sela. DOC zaštita je utemeljena davne 1967. godine, a 1995. godine dobivaju i DOCG. Godine 1990. osnovan je konzorciji za Franciacortu, sa središtem u mjestu Erbusco.

Franciacorta je na tržištu prisutna u pet stilova: spumante, rosato spumante, sáten spumante, millesimato i riserva. Osim vinarije Guido Berlucchi, kao značajne proizvođače treba istaknuti vinarije: Barone Pizzini, Bellavista, Ca`del Bosco i Ferghettina.

Lutajući kroz vinograde i vinarije vrlo lako se ogladni a jedan od najboljih objekata koje smo posjetili je “Dispensa Franciacorta” koja se nalazi nedaleko od Erbusca u malom mjesu Adro. Ova Enoteca-Wine bar oduševila nas je sa ponudom pjenušaca a na meniju nude razne delicije Talijanske kuhinje.

U ponudi imaju preko stotinu etiketa Franciacorte ali i ostalih mirnih vina te izvrsnu selekciju lokalnih narezala i raznih tipova sireva.

Za vrijeme boravka bili smo smješteni u malom obiteljskom hotelu u mjestu Rodengo Saiano u neposrednoj blizini Brescie , ovo je tipični Lombardski gradič sa kombinacijom poljoprivrede i industrije koji naseljava oko 10.000 žitelja.

U istom naselju nalazi se i veoma zanimljivo poljoprivredno gospodarstvo Colmetto. Glavna djelatnost im je uzgoj poznatih Sanskih (Saanen) koza koje potječu iz Švicarske i spadaju u red najznačajnijih svjetskih pasmina koza. Uz koze imaju i uzgoj Romagnolskih magaraca (Asino Romagniolo) te brojnih vrsta povrća.

Sve se to može kušati u njihovom elegantnom restoranu u sklopu imanja a također imaju i malu trgovinu gdje se proizvodi mogu kupiti.

Jedan dan posjetili smo i Bergamo, prekrasni gradić lijepe arhitekture koji je kroz povijest prošao kroz ruke raznih vladara te je povijesno vezan uz Milano. No njime su od 1428 do 1797 upravljali Mlečani koji su započeli gradnju impresivnih zidina. Nakon propasti Venecije  i Napoleonske ere, grad je 1815 godine dodijeljen Austro Ugarskoj Monarhiji. No od 1859 kada ga Garibaldi oslobađa postaje dio Republike Italije.

Nakon turističkih priča da se vratim na vinariju Berlucchi. Danas, 63 godine nakon osnivanja vinarije Guido Berlucchi & C, sva su tri osnivača pokojna. Franco Ziliani je za života uspio otkupiti većinski dio kompanije te je 2017. godine upravljanje prebacio na svoju djecu Artura, Cristinu i Paola koji danas uspješno vode posao. Vinarija obrađuje 525 hektara vinograda od čega je 115 hektara u vlasništvu, a 450 hektara od provjerenih kooperanata. Godišnja proizvodnja kreće se približno oko 4.500.000 butelja. Na tržištu su prisutni sa šest linija pjenušaca u kojima se nalazi dvadesetak etiketa raznih pjenušaca. Po običaju sa vama bih podijelio moje viđenje jedne etikete ove vinarije a to je : Dosaggio zero iz linije Cuvée Imperiale koja osim navedene sadrži još pet etiketa: brut, max rosé, satén, demi sec i vintage.

Ime vina: Cuvée Imperiale, dosaggio zero

Godina berbe: više berbi zajedno

Proizvođač: Guido Berlucchi &C. SpA

Lokacija:  Borgonato di Corte Franca / Franciacorta / Lombardija

Temperatura serviranja: 6-8 °C

Gastro preporuka: hladna morska predjela

Ocjena:  9,4/10

Čaša: Riedel: Riedel Extreme Restaurant Champagne Glass

Ovaj pjenušac se sastoji od 85 posto chardonnaya te 15 posto pinota crnog, a grožđe dolazi iz raznih vinograda diljem Franciacorte. Nakon berbe mošt odrađuje vrenje u velikim inox tankovima te u njima i odležava do proljeća sljedeće godine kada mu se pred sekundarnu fermentaciju u boci dodaje još 20 posto rezerve vina iz najboljih berbi. Druga fermentacija u boci i naknadno pročišćavanje u kontaktu s vlastitim kvascima traje najmanje 24 mjeseca, nakon čega slijedi još dva mjeseca odležavanja nakon degoržiranja. Vino krasi lijepa slamnato žuta boja, kristalno je bistro i djelomično gusto. Po točenju u čašu stvara se obilna pjena, a iz čaše izviru sitni, brojni i brzi mjehurići. Miris je veoma ugodan i šarmantan, dok na nosu dominiraju note zrele breskve, žute jabuke, korica kroasana te nota kvasca, dakle kompleksnost mirisa je bogata. Vino je suho, djelomično toplo i djelomično mekano, a s druge strane krasi ga ugodna svježina, ukusno je i ima srednje tijelo. Uravnoteženo je, intenzivnost okusa mu je izražena, trajnost okusa trajna, a kakvoća okusa veoma fina. Na aftertasteu se javlja nota zrele breskve. Vino je u odličnoj formi, ne treba ga čuvati već trošiti, a eno gastronomski ovakav tip pjenušca izvrsno paše kao aperitiv ili uz hladne morske delicije, poput raznih carpaccia.